— 40. — yHpameH pašHHM Iapava. Menoj AHM& MOTy Ce OHASHTH H€- Znarna oj nprene 4oxe, Koja je Baja sa mo, aa je maocka uspmha u aa Goe Apsku. Ca Asa xpaja Ha6ujena ey Ha MAOCKY ABA TBOZACHA o6pysa, uyBajy, aa će maocka He paćTani u He pacne. IlIro ce ujepe U BeAH4HHe pekao Gux, ma je ona y ca onom, zoja je y Capajesy nabena, jep joj je uo wojoj mjepu suca ca orpašom 904, mapa y mpbyxy 1743, aebauna rakobep y rp6yxy 134, uocak je 6uyx a y očuny aebeo 74%M. Osa cauxa nokašyje 1/2 HapasHe peamamme, a upeaovana HAMO erpaHy 04 UAOCKE. Ošanić kod Stoca. Priopćili Kosta Hirmann i V. Radimsky. Stolac, glavno mjesto istoimenog kotara u Hercegovini, drevno je mjesto, te je ondje već u vrijeme rimskog gospodstva bila oveća naseobina, od čije je ruševine sagragjen ne samo lijepi grad, nego većinom i zgrade današnjeg St6ca. Dva rimska kamena s natpisima, mnogi arhitekturni komadi, pod od mozaika u bijelo i crno, rimski ravni skeletni grobovi s. naušnjacima, fibulama i novcima kao prilozima, od kojih su pošljednji nagjeni pri otkopavanju temelja za bolnicu, kao i često nagjeni grčki i rimski novci, onda u novije vrijeme nagjena broncana fibula, glava jedne štatuete od olova — sve to svjedoči, da je tamo postojalo rimsko mjesto. 'To se je mjesto dosta na daleko protezalo, jer je svekoliko zemljište jugozapadno od St6ca, počevši od istočno- pravoslavne crkve, pa sve do vojničkih baraka, posuto ostancima rimskih zidina i crijepa, te će onuda bez sumnje biti i mnogih zidnih temelja. Ali i u prehistoričko doba bio je predio oko St6ca dosta gusto naseljen, kako to pokazuje gradina na Vrsniku') i gromile, što se onuda vigjaju. Iz srednjeg vijeka naročito valja istaknuti stolački grad, koji se pod svojim pregjašnjim imenom Berga smatra jednim od naj- starijih gradova hercegovačkih, samo što valjda u ono starije doba nije imao današnji oblik i opseg, onda jednu od najkrasnijih, makar i ne najvećih sredovjekih nekropola zemlje nedaleko od današnje vojničke streljane u Papratima. Položaj i od prilike obim rimske naseobine stolačke, kao i situaciju starina ošanićkih, koje će se niže opisati, pokazuje nam priklopljena karta slika 1. 1) Glasnik zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu 1890., strana 292. i d: Za pojedine predmete upotrijebljeni su ovi znaci: za podore gradina, & oQ za razvaline čitavih naseobina, a za starobosanske stećke, & za starobosanske stećke s natpisima, h za kamenite stolice, : a za gromile, ---- za puteve i ceste. Uz ovo se primjećuje, da crveno obilježeni objekti pri- padaju rimskom vremenu. 1 ako po ovome, što rekosmo, cijela okolina stolačka za arheologa ima osobitu vrijednost, to nas ipak ošanićko područje zanima u još višem stepenu, jer se je tamo očuvalo mnoštvo osta- naka iz sve tri rećene glavne epohe zemlje, iz prehistoričke, rimske i sredovjeke. Iz prehistoričkog vremena nalazimo iznad jugoistočnih zgrada na dugo otegnutog sela Ošanića jednu osamljenu, veliku gromilu, a iznad sjeverozapadnih zgrada tog sela dvije gromile jednu uz drugu. Tri gromile stoje na blizu jedna do druge na kosi Toprkali, južno od rita Do- čine, a daljih 28 gromila najzad stoji južno od gradine ošanićke, o kojoj će biti riječ, i to u dolu potoka Rotimlje!) uz obje obale. _ Ali još mnogo zanimljiviji od rečenih za nas su ostanci iz rimskog doba. Kad se iz Stoca u sjevero-zapadnom pravcu stanemo uspinjati prema Ošaniću, doći ćemo južno od mjesta Nekuka izmegju toga mjesta 1 gore spomenute kose Toprkale na malu visoravan Dočine koja je svud unakrst posuta komadima rimske opeke većinom crijepa, komadima lijepa i utarcima crvenih, rimskih ilovastih posuda Mora dakle, da je na tome mjestu stajala rimska zgrada, ili što je još vjerojatnije, više njih, pa će biti, da su to bili ljetni dvorci bogatijih Rimljana iz današnjeg St6ea. Kada, pošavši dalje, progjemo kroz mjesto Ošanić, prispjećemo na sjevero-zapadu sela na zaravanak, slabo zarašten grmljem, i +?) U narodu čuje se i drugo ime ovoga potoka: ,Radimlja“, ou uče