— 40. —

yHpameH pašHHM Iapava. Menoj AHM& MOTy Ce OHASHTH H€-
Znarna oj nprene 4oxe, Koja je Baja sa mo, aa je
maocka uspmha u aa Goe Apsku. Ca Asa xpaja Ha6ujena
ey Ha MAOCKY ABA TBOZACHA o6pysa, uyBajy, aa će maocka He paćTani u
He pacne. IlIro ce ujepe U BeAH4HHe pekao Gux, ma je ona y
ca onom, zoja je y Capajesy nabena, jep joj je uo wojoj
mjepu suca ca orpašom 904, mapa y mpbyxy 1743, aebauna rakobep
y rp6yxy 134, uocak je 6uyx a y očuny aebeo 74%M.

Osa cauxa  nokašyje 1/2 HapasHe peamamme, a upeaovana HAMO
erpaHy 04 UAOCKE.

Ošanić kod Stoca.

Priopćili Kosta Hirmann i V. Radimsky.

Stolac, glavno mjesto istoimenog kotara u Hercegovini,
drevno je mjesto, te je ondje već u vrijeme rimskog gospodstva
bila oveća naseobina, od čije je ruševine sagragjen ne samo lijepi
grad, nego većinom i zgrade današnjeg St6ca.

Dva rimska kamena s natpisima, mnogi arhitekturni komadi,
pod od mozaika u bijelo i crno, rimski ravni skeletni grobovi
s. naušnjacima, fibulama i novcima kao prilozima, od kojih su
pošljednji nagjeni pri otkopavanju temelja za bolnicu, kao i često
nagjeni grčki i rimski novci, onda u novije vrijeme nagjena broncana
fibula, glava jedne štatuete od olova — sve to svjedoči, da je tamo
postojalo rimsko mjesto. 'To se je mjesto dosta na daleko protezalo,
jer je svekoliko zemljište jugozapadno od St6ca, počevši od istočno-
pravoslavne crkve, pa sve do vojničkih baraka, posuto ostancima
rimskih zidina i crijepa, te će onuda bez sumnje biti i mnogih
zidnih temelja.

Ali i u prehistoričko doba bio je predio oko St6ca dosta gusto
naseljen, kako to pokazuje gradina na Vrsniku') i gromile, što
se onuda vigjaju.

Iz srednjeg vijeka naročito valja istaknuti stolački grad, koji
se pod svojim pregjašnjim imenom Berga smatra jednim od naj-
starijih gradova hercegovačkih, samo što valjda u ono starije doba
nije imao današnji oblik i opseg, onda jednu od najkrasnijih, makar
i ne najvećih sredovjekih nekropola zemlje nedaleko od današnje
vojničke streljane u Papratima.

Položaj i od prilike obim rimske naseobine stolačke, kao i
situaciju starina ošanićkih, koje će se niže opisati, pokazuje nam
priklopljena karta slika 1.

1) Glasnik zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu 1890., strana 292. i d:

 
 

Za pojedine predmete upotrijebljeni su ovi znaci:
za podore gradina,

&
oQ za razvaline čitavih naseobina,
a za starobosanske stećke,
& za starobosanske stećke s natpisima,
h za kamenite stolice, :
a za gromile,
---- za puteve i ceste.

Uz ovo se primjećuje, da crveno obilježeni objekti pri-

padaju rimskom vremenu.
1 ako po ovome, što rekosmo, cijela okolina stolačka za arheologa
ima osobitu vrijednost, to nas ipak ošanićko područje zanima u
još višem stepenu, jer se je
tamo očuvalo mnoštvo osta-
naka iz sve tri rećene glavne
epohe zemlje, iz prehistoričke,
rimske i sredovjeke.

Iz prehistoričkog
vremena nalazimo iznad
jugoistočnih zgrada na dugo
otegnutog sela Ošanića jednu
osamljenu, veliku gromilu, a
iznad sjeverozapadnih zgrada
tog sela dvije gromile jednu
uz drugu.

Tri gromile stoje na
blizu jedna do druge na kosi
Toprkali, južno od rita Do-
čine, a daljih 28 gromila
najzad stoji južno od gradine ošanićke, o kojoj će biti riječ, i to u
dolu potoka Rotimlje!) uz obje obale.

_ Ali još mnogo zanimljiviji od rečenih za nas su ostanci iz
rimskog doba.

Kad se iz Stoca u sjevero-zapadnom pravcu stanemo uspinjati
prema Ošaniću, doći ćemo južno od mjesta Nekuka izmegju toga
mjesta 1 gore spomenute kose Toprkale na malu visoravan Dočine
koja je svud unakrst posuta komadima rimske opeke većinom
crijepa, komadima lijepa i utarcima crvenih, rimskih ilovastih posuda
Mora dakle, da je na tome mjestu stajala rimska zgrada, ili što je
još vjerojatnije, više njih, pa će biti, da su to bili ljetni dvorci
bogatijih Rimljana iz današnjeg St6ea.

Kada, pošavši dalje, progjemo kroz mjesto Ošanić, prispjećemo
na sjevero-zapadu sela na zaravanak, slabo zarašten grmljem, i

 

 

 

 

+?) U narodu čuje se i drugo ime ovoga potoka: ,Radimlja“,

 

 

ou uče