110

S. S. Kranjčević:

Pred knjigom povjesti roda moga.

Nije čelik moja dčsna,

Al te krjepko srcu nost;
Suza moja, tebe sv'jesna,
Krvave ti liste rosi!
Otvaram ti svoje grudi,
Grijem tebe na svom žaru,
I tamo mi ono budi,

Što je boštvo na oltaru!

Grudi moje hurno biju,

Ti si njima bilo. dala;

Oči moje vatrom griju,

A ti si ih zagrijala;

Krilo moje raste jače

S tvoga daha od v'jekova; —
S tobom moja duša plače,
Baštino mi pradjedova!

 

Moj je djedo ocu momu
Na samrti tebe predo;
Reko i? babo čedu svomu,
Da sam i ja tvoje čedo.
A ja vatrom žarke snage
Do zadnjega bit ću dana:
List hrvatske lipe drage
I slavenskog debla grana!

I kunem se ostat tako,
Dok mi božje sunce
I za tvoje slovo svako

I živjeti i umr'jeti.

I kunem se c'jela sebe
Žrtvovati tvomu zmaju;
Iščupat će onda tebe,

Kad mi srce iščupaju!