HAR
an sudit.

Tugomir Alaupović:

 

 

 

 

 

 

Pobratimu Silviju.
Uz dvadeset i pet-godišnjicu

 

punome jeku mladosti i snage
Sa obala morskih došao si k nama.

 

Dovela Te ljubav i veliko srce
Pastorčadi crnoj tolikih vijekova,
Da istočiš do dna plemenite krvce
U prepunu čašu bola i jadova.

Mnoga su se gladna povijala jata,
Da ispiju mozak s osušenih kosti:
Nezasitne duše misle naći zlata,

Gdje :ni crvu nije zalogaja dosti.
Apostoli znanja, prosvjete, slobode,
Znadeš, oduvijek kako piju, sišu,

A kukavna djeca, što ih grijehom rode,
U knjigama pravde imena im pišul... —

Megju braćom svojom mučenik si i Ti.
Takove su naše slasti i ponude:
Komadati dušu i kap krvi piti
Zadnju, otrovanu za sićušne trude,

Da izvedeš na dan roblje iz zindana,

Što kroz tminu pišti i kroz maglu jeca
Pa ne traži sebi ni sunca ni dana,

Samo dršćuć vapi: kuda će nam djeca?l...

književnog rada.

U sretnijih, brate, sjediljke se kupe
U slavi i časti, kad pjesnika krune;
Povija se zemlja od momačke lupe,
Od papuča mekih i od noge pune:

Ko mrtvačka pjesma naša slava svaka;
U teškome grču trne nad i vjera,
Gubeć se i leteć kao sjert oblaka,

Kad ga nago vjetar niz strmine tjera.

A Danica Tebe s ljutim bolom pita:
Jesi li me sretno dočekao ranu?
I nosi Ti opet na pregršte mita
Čemera i jeda za okrjepu danu.
Pa to Ti je, brate, stajalište prvo
Na mučnome putu za patničko čelo,
Jaki bol je tvoju žarku dušu shrvo
Al ti ćeš se opet preporodit smjelo!

Ne damo Ti klonut, zar nedopjevanu
Da ostaviš pjesmu trzanja i bola?
Skidat ćemo rosu prozorkinju ranu
Sa srca i duše.
Ko siročad gola
Plamenom i krvlju zal'jevat Ti snagu,
Dok se. ispneš uman na strmu Golgotu
I pogledaš mirno svoju zemlju dragu,
Osjetiv bar malu za žrtve milotu.

sit

 

Josip Milaković:

Silvije Strahimir Kranjčević.
Biografsko-bibliografski nacrt — ua

 
   
 

yijaše to god. 1883. Na Jelačićevu trgu u Pon-
(e gračevoj kući u Zagrebu otvorena bijaše
& hrvatska knjižara, koja bijaše stjecište mla-
gie hrvatske pravaške generacije, a naročito
nas mladih - književnika. Odatle se širom
hrvatskih krajeva razašiljala tako omiljela
»Hrvatska vila“, koja je prije izlazila na Sušaku, no
radi tehničkih i radi mnogih drugih poteškoća pre-
selila u Zagreb, gdje se tiskala u Albrechtovoj tiskari.

Jednog srpanjskog dana stupimo u knjižaru po-
kojni Evgenije Kumičić i ja, kad tamo, tu se taman

  

Ne umijem ništa reći,
Što nij srcu na uzdahu.
Kranjčević.

čitala jedna na uredništvo ,Vile“ netom stigla pjesma,
a megju nama odjekne glas: ,To je pjesma! To je
pjesma! Taj će vam biti najbolji hrvatski pjesnik!“

Kumičić uze pjesmu u ruke i — kako bijaše
rodoljubne sadržine — pročita je glasno, akcentuira-
jući je nekim osobitim zanosnim naglasom, a saznavši,
da je pjesma od Senjanina, reče ponosno: ,Ma to je
jedan od naših! Bravisimo!“

Pjesma ode isti dan u tiskaru, a prvoga kolo-
voza — dakle taman prije 25 godina — izagje u 8.
broju ,Hrv. vile“ pod naslovom ,Zavjet“ i — biće